From arminio_grgic@yahoo.com Thu Dec 22 00:49:13 2005 Newsgroups: hr.rec.film Subject: Canoa From: "Arminio Grgic" Date: 21 Dec 2005 15:49:13 -0800 Meksiko 1968 - godina studentskih nemira, godina olimpijskih igara, godina tragedije koja je stajala zivota cetvoro neduznih mladica. Snimljen po istinitom dogadjaju i samo 7 godina nakon stvarne tragedije, ovo je film koji se, da ga kojim slucajem pogleda, zasigurno ne bi svidjeo "ekipi" koja pali filmske setove i zabranjuje snimanje horrora te se svim silama trudi zabraniti koncert Marilyna Mansona... ili mozda bi? Jer ovo je prica o slicnim "cudacima" koji, zbog svoje neukosti a uspjesno manipulirani paranoidnim ludjakom lako mogu postati monstrumi - poput stanovnika zabitog meksickog sela Canoe, mjestasca u ponozju planine na koju se uputi 5 mladica, zaljubljenika u planinarenje. Mjestom upravlja svecenik poznat po cvrstoj ruci i apsolutnoj moci koju ima nad neukim stanovnistvom kojima manipulira kako mu odgovara i iz kojih "muze" novac a one koji jos misle svojom glavom i vide da njegov posao nema veze sa crkvom, ucjenjuje pomocu vlasti koja je takodjer u sprezi s njim zbog uzajamnih usluga i financijske koristi. Kao "Bozji covjek" neprekidno potencira opasnost sotone komunizma koja se nadvija nad religijom, selom i njim samim zbog studentskih nemira i samih studenata i stranaca opcenito koji, po njemu, prijete njegovom "carstvu" i njemu samom. Ispiranje mozga daje rezultata jer mjestom vlada paranoja i stalni strah te odmah po dolasku, petorica mladica, zaposlenici na obliznjem faksu, svojim neobaveznim ponasanjem vec u autobusu postaju sumljivi a oluja i kisa zaustavi ih u Canoi gdje im nitko ne zeli pruziti krov nad glavom. Kako pada noc, svecenik, ionako potpuno iznad zakona, organizira hajku pod izgovorom da se radi o studentima komunistima koji su dosli na crkvu objestiti crvenu zastavu a njega smaknuti. Narod ga slijepo slijedi i dolazi do krvavog masakra u kojem sudjeluju svi - mladi, stari, zene... Mjesna policija dize ruke i ne zeli se mjesati, gradonacelnik se opija u susjednom selu a "stvarni gradonacelnik", svecenik, nadgleda brutalni linc. Mladici u svojoj naivnosti ne shvacaju sto im se sprema i ne uspijevaju se izvuci te, u iznimno eksplicitnim i brutalnim prizorima bivaju muceni i smaknuti a dolaskom vojske samo jedan prezivi da isprica istinu - svoju istinu protiv "istine" svecenika i ostalih organizatora masakra, istinu nedovoljnu da prave krivce stavi iza resetaka. Zaista, fascinantna je hrabrost kojom se ovaj film gotovo dokumentaristicki (prvih 20 minuta je prakticno dokumentarac o Canoi isprican rijecima naratora - glavom i bradom Juana Lopeza Montezume - autora Alucarde i jednog od suradnika Jodorowskog, te isprican rijecima samih "stanovnika" od kojih neki hvale a neki kude svecenika te uz "stalnog" naratora koji povremeno prosece scenom i pojasnjava dogadjaje uz zvuk zujanja kamere kad god se pojavi a prikraju i uz samu filmsku ekipu u kadru!) obrusava na manipulaciju i religijski fanatizam i nacin na koji secira perfidne metode kojima se koriste pojedinci da bi manipulirali masom za svoje ciljeve unatoc na zalost nedovoljnoj sacici onih koji shvacaju da poruke sa propovijedaonice nisu dobronamjerne i nimalo u duhu crkve i da je sprega korumpirane vlasti i fanatizma u tom kraju tolika da ju je nemoguce razbiti. Naivnost mladica je nevjerojatna koliko i krvolocnost i hladnokrvnost stanovnistva (pojedinci raspravljaju o stoci, potpuno nezainteresirani za dogadjanja na samo metar od njih gdje kolcima i macetama mrcvare neduzne zrtve, javno pozivanje na linc preko mjesnog razglasa koji inace svecenik koristi kako bi kritizirao one koji ne placaju namete koje je sam odredio, postavljanje kamenja na prilazne ceste kako hitna pomoc ili policija ne bi mogla doci do sela dok traje izivljavanje te plan da se spale zrtve kako ne bi bilo traga o zlocinu) a posebno nezainteresiranost kako vlasti za kaznjavanje krivaca tako i medija za istinu. Brutalno jednostavna rezija Felipea Cazalsa (pznatog po jos jednoj legendarnoj meksickoj horror-drami "El ano de la peste"/"Godina kuge") koji, uz dokumentarizam u prvih 20 minuta, u slijedecih 30 donosi kazalisno snimljene prizore dijaloga (jedna kamera i jedan kadar) koje ce vas upoznati sa naivnom "zaigranoscu" petorice nesretnika koji se spremaju na izlet te finale krvi i nasilja eksplicitnijeg od onog u scenama Bartolomejske noci iz Kraljice Margot, groznu jezu koja se proteze scenama koje prethode krvavom raspletu (vec spomenuti razglas i karmelicanka koja poziva na obracun indijanskim dijaletkom koji govori vecina nepismenog stanovnistva, nerazumljiv mladicima koji su potpuno nespremni na uzas koji slijedi naivno misleci da se radi o nekom obicaju ili preuranjenom slavlju nadolazeceg drzavnog praznika), potpuni izostanak ikakvog scorea te iznosenje sokantnih cinjenica o epilogu cijelog slucaja tesko da nekog mogu ostaviti ravnodusnima... Jer ovo je istinita tragedija do koje vrlo lako moze doci ako se poklopi mjesto, vrijeme, sumljivi interesi i "neuki puk" s kojim se moze sto se hoce a konci ispuste iz ruku. Arminio /Temp from Google/ From hgazoBRISIOVO@yahoo.com Thu Dec 22 09:42:53 2005 Newsgroups: hr.rec.film Subject: Re: Canoa From: "proteus77" Date: Thu, 22 Dec 2005 09:42:53 +0100 "Arminio Grgic" wrote in message news:1135208953.593323.259100@z14g2000cwz.googlegroups.com... > Meksiko 1968 - godina studentskih nemira, godina olimpijskih igara, > godina tragedije koja je stajala zivota cetvoro neduznih mladica. > > Snimljen po istinitom dogadjaju i samo 7 godina nakon stvarne > tragedije, ovo je film koji se, da ga kojim slucajem pogleda, zasigurno > ne bi svidjeo "ekipi" koja pali filmske setove i zabranjuje snimanje cut Ovo bi mogao Dado Matanic snimit remake i nazvat ga hm, Gospic ili tako nekako...a studenti nek budu alternativci s Filozofskog, samo kako dobit dozvolu za snimanje?